MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NEKROLOG OCA STEFANA KARULJSKOG



Otac Stefan je ponekad bio jurodiv, a ponekad je bio ozbiljan i delio je svoj opit svetogorskog života sa onima koji su to mogli da prime..

Upokojio se u Gospodu svetogorski podvižnik shiarhimandrit Stefan Karuljski. Čitav život svetogorskog starca je bio tesno povezan sa bratskim ruskim narodom. O.Stefan (Milković) je rodjen 1922.godine. Završio je seosko-poljoprivredni institut. Znanja, koja je tamo dobio su mu kasnije značila kada je postao svetogorski monah.

Još pre Drugog svetksog rata otac Stefan je stupio u manastir Tuman u Srbiji kao poslušnik, gde se u to vreme podvizavalo rusko bratstvo. Za vreme rata se nalazio u manastiru Studenica. Prema kazivanju oca Stefana jednom su komunisti hteli da ga streljaju, ali je uspeo da pobegne.

O tome svedoče sećanja o manastiru tih godina arhimandrita Jovana (Radosavljevića). U to vreme je vladika Nikolaj (Velimirović) rukopoložio oca Stefana u djakona. Na Svetu Goru, prema sopstvenom kazivanju, otac Stefan je došao iz Srbije peške početkom pedesetih godina. Najpre je stupio u srpski manastir Hilandar, gde je boravio sasvim kratko. Živeo je s ruskim monasima u Kareji, zatim sam u Starom Rusiku, a potom se naselio na Karulji, mestu najsurovijih podviga svetogorskog monaštva. Ovde je otac Stefan proveo skoro 40 godina.

Pripadao je Ruskoj Pravoslavnoj Zagraničnoj Crkvi, kao i neki drugi karuljski podvižnici, ali je primao sve ko mu se obraćao za savet i pomoć. Na Karulji je vodio strog podvižnički život i bio je poznat u celoj Grčkoj. Stotine ljudi su dolazili kod njega ili su mu se pismeno obraćali za pouke ili molitve.

U vreme svog boravka na Karulji otac Stefan je svakodnevno služio Božanstvenu Liturgiju, pri čemu je često morao da služi sam jer svih tih godina praktično nije imao poslušnike. Bio je veliki molitvenik, i ljudi su to znali te su ga poštovali i voleli. Pominjao je stotine imena svake noći vršeći Proskomidiju, pritom bez pomjanika, napamet. Imao je veliki broj duhovnih čeda u Grčkoj, Srbiji, Francuskoj (Rusa). Napisao je četiri brošure, koje sadrže duhovne pouke opštedostupnog karaktera, koje su štampali njegovi grčki prijatelji.

Ali on je u istoriju Svete Gore ušao pre svega svojom svetlom ličnošću koja je u svemu imala poseban kolorit: i u figuri, i u živom opštenju sa stotinama gostiju, i u podvizima i u jurodstvu. Otac Stefan je ponekad bio jurodiv, a ponekad je bio ozbiljan i delio je svoj opit svetogorskog života sa onima koji su to mogli da prime.

S vremenom je jurodstvo zahvatilo čitavu njegovu ličnost i pojačalo se staračkim nemoćima i bolestima, što je sablaznilo mnoge koji su loše upoznati sa monaškim životom i koji su nesposobni da ocene podvige koje čine podvižnici na surovoj i čak od strane nekih nazvanoj strašnoj Karulji.

Pre tri godine požar je uništio keliju oca Stefana i dve zime je starac morao da proživi u manastiru. Odatle su ga odvezli u Srbiju, u manastir Slanci kod Beograda, koji je metoh (podvorje) manastira Hilandar.

Tamo se otac Stefan upokojio na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice 2001. godine.

preuzeto sa http://xopoc.narod.ru/stefan.htm

prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 4827 puta